Preskoči na sadržaj

Dugootočka kulturno-povijesna baština iznimno je bogata i raznolika. U svakom dugootočkom mjestu mogu se pronaći višestoljetne građevine, pogotovo kad su u pitanju župne crkve.

Otok je bio poznat i po svojoj glagoljaškoj tradiciji, pa se po raznim arhivima i privatnim zbirkama mogu pronaći tekstovi na glagoljici iz gotovo svakog dugootočkog mjesta., a prisutni su i natpisi u kamenu, što na crkvama, što na privatnim kućama. Najupečatljiviji su sakralni objekti, koji svjedoče o brizi koju su stanovnici posvećivali duhovnom životu.

Crkva Blažene Djevice Marije, Sali

U lapidariju crkve čuvaju se dva ulomka kamene plastike ukrašena troprutim pletenicama. Ova dva ulomka su dijelovi istog pluteja koji je sekundarno upotrebljen kao nadgrobna ploča. Ovakvih nalaza na području ranosrednjovjekovne hrvatske države pronađeno je dosta te se na temelju analogija s njima može smjestiti vrijeme početka gradnje crkve na kraj 9. te kroz 10 stoljeće (predromaničko razdoblje).

Ta crkva porušena je 1465, te je podignuta veća, a gradio ju je domaći majstor Juraj Lukačević. U 16. stoljeću izmjenjeno joj je pročelje, tako da joj je ugrađen novi portal renesansnog oblika i škropionica na kojoj je označena godina 1561. Dvadeset godina kasnije srušeno joj je svetište kako bi se dogradio prostrani trobrodni prostor sa sakristijom nakon čega je crkva dobila tlocrt latinskog križa.

Monumentalni drveni glavni oltar potječe iz 17 st. i ima baroknu palu s naknadno umetnutim dvjema ranorenesansnim slikama koje su zapravo dijelovi uništenog poliptiha. To su slike 'Bogorodica' i 'Mrtvi Krist '. Crtež, modelacija i određeni predmeti ovih slika ukazuju na padovanski krug druge polovine XV st. Od zlatarskih radova pozornost zaslužuje nekoliko ophodnih križeva te kaleža koji su gotičkog stila i bez sumnje rad zadarskih zlatara.


Crkva Sv.Ivan, Sali (Stivanje polje)

Crkva sv.Ivana u dokumentima se javlja vrlo rano. Njen najstariji spomen datira iz god.1064 ili 1065. godine, a spominje se pod imenom Cela Sancti Iohannis. Na temelju pronađenih ostataka arhitekture i kamene plastike crkva se datira u predromaničko razdoblje ( IX st.), međutim u novijim radovima izvode se zaključci da je ona ranijeg datuma, nastala u vremenu 5.-6. st, o čemu svjedoči i pronalazak zavjetne are s posvetom Herkulu što nas navodi da se sama crkva jednim svojim dijelom uklopila u antičko gospodarsko imanje.

Svoj kontinuitet je nastavila u predromaničkom vremenu, o čemu svjedoče pronađeni ostaci kamene plastike iz tog vremena. Njen život trajao je i tijekom romanike i gotike, što potvrđuju pisani dokumenti i pronađeni ulomak romaničke konzole.


Crkva sv. Viktora na Citoriju

Ostaci crkve Sv. Viktora smješteni su na uzvišenju zvanom Citorij, na jugoistočnom kraju Stivanjske gore. Izgrađena je na blagoj južnoj padini platoa, na 92 metra nadmorske visine, odakle se pruža pogled na otvoreno more.

Tijekom 2008. godine Arheološki muzej iz Zadra proveo je revizijsko istraživanje ostataka crkve tijekom kojega je u potpunosti razjašnjen karakter objekta. Starija podnica otkrivena u brodu crkve, a time i sama crkva na osnovu pokretnih nalaza (ulomci keramike, brončani križić i ulomci stakla) i tlocrtnih karakteristika, datirana je u ranokršćansko razdoblje, tj. u drugu polovicu 5. ili početak 6. stoljeća. Do obnove objekta došlo je krajem 10. stoljeća.

U to vrijeme crkva je opremljena novim kamenim namještajem kojeg su ulomci pronađeni u ranijim istraživanjima. Na lokalitetu su otkriveni i ulomci keramike iz ranog brončanog doba koji svjedoče da se prije gradnje crkve na istom mjestu nalazio brončanodobni tumul. Ova crkva je najstariji sakralni objekt iz starokršćanskog doba do sad arheološki utvrđen, a po njoj je unutrašnji dio Telašćice dobio naziv Luka sv. Viktora.


Koženjak, Sali

Na lokaciji postoje ruševni ostaci arhitekture te ulomci predromaničkog crkvenog namještaja (dva ulomka pluteja i impost kapitel). Nažalost, na Koženjaku kod Sali do danas nisu vršena nikakva arheološka istraživanja, pa nemamo naznaka kako je mogla izgledati crkva kojoj su pripadali ti ulomci kamenog namještaja.

Ovaj lokalitet je zanimljiv s obzirom da se radi o prapovijesnoj gradini koja je kasnije poslužila u vrijeme kasne antike kao utvrda s koje se nadzirao morski plovni put o čemu svjedoče i sitni ulomci bizantske keramike nedavno pronađeni. Pravo stanje na lokalitetu Koženjak kod Sali tek će se moći utvrditi arheološkim istraživanjima, a njih bi, s obzirom na postojeće ruševne zidove i pronađene ulomke kamene plastike, u svakom slučaju trebalo provesti.


Crkvina, Sali

Na području brdašca Sukavca na krajnjem jugoistočnom dijelu Dugog otoka, usred poluotoka koji sa sjeverne strane zatvara uvalu Telašćicu kod Sali, nalaze se ruševni ostaci manje crkve koja se u narodu naziva Crkvina. Sastoji se od longitudinalne pravokutne lađe veličine 5x3,70 m i polukružne apside širine 2.50 m i dubine 1,70 m.

Prema nekim mišljenjima ta je crkvica bila posvećena Sv.Luki. U neposrednoj blizini pronađeni su i ostaci iz ilirskih i rimskih vremena te je vrlo vjerovatno da je i tu postojalo manje naselje za čije je potrebe u kasnoj antici podignuta i ova mala crkvica.


Sv.Pelegrin, Savar

Crkva sv.Pelegrina (spomenik nulte kategorije) je predromanička građevina centralnog oblika, kvadratnog tlocrta s ovoidnom kupolom na trompama. Iako oko njene datacije postoje neslaganja, neki znanstvenici smatraju da je nastala i prije 9 st., a predstavlja orginalan primjerak iz tog razdoblja arhitekture.

Vezane fotografije