| |
|
|
|
|
 |
|
|
|
|
| Tovareća mužika |
|
|
Ribarstvo u Salima ima višestoljetnu tradiciju, posebno je bio važan lov na plavu ribu. Uobičajeno je bilo da na brodici koja pali luč i na svoje svijetlo privlači jata riba, bude i rog kojim su davali znak ribarima na drugim brodicama kad će mrežom opasati ribu.
Zato je svaka kuća imala rog kao uporabni predmet.
Međutim, mlađi naraštaj upotrebljavao je rogove i prigodom priređivanja šala na račun onih koji su se vjenčavali u poznim godinama, odnosno pri ženidbi udovca i udaji udovice.
Takve "serenade mladencima" nazivali su tovareća mužika. Godine 1960. jedna se stara cura udala za udovca u Zaglav. Vjenčanje su namjeravali održati potajno, ali je mladost doznala i organizirala šalu. Išli su za svatovima pušući u rogove, udarajući u metalne dijelove alatki i u željezne pegle. Da bi ih se riješili, ženik i udavača su ih počastili pićem, a šaljivđije su po povratku u selo odlučili ponovno upriličiti takve "koncerte" sebi za gušt.
Tako je tovareća mužika postala sastavnim dijelom lokalnih fešta, a višegodišnjim ponavljanjem i dijelom saljske tradicije. Za većinu je mladića iz Sali čast i zadovoljstvo sudjelovati u koncertima i pratećim nestašlucima njihove mužike.
Vremenom su izgradili i svoja nepisana pravila. Odjeveni su u odjeću koja podsjeća na svečanija odijela nekadašnjih radnika tvornice srdela, što u njihovu mjestu postoji više od 90 godina.
Na glavama nose mornarske kape zvane zvane rašketa. Iako samo oni vještiji mogu na rogu odsvirati najviše do tri tona, ipak na svom "repertoaru" imaju nekoliko različitih točaka. Posebno je atraktivna ritmička pratnja, koju izvode na različitim uporabnim predmetima iz kućanstva. Okupljaju se u zaseoku Zmorašnje selo, a od tuda polaze, idu pored župne crikve Sv.Marije do središta sela zvan Ravanac. Tu pozdrave okupljene seljane, a onda idu dalje, pored crkve Sv.Roka se spuštaju u luku Porat, gdje učine par đirova.
Zaustavljaju se na nekoliko obvezatnih mjesta, gdje sviraju, izvode različite figure i šale se na svoj račun i na račun publike. Sve to predvodi meštar, koji vrlo inventivno i duhovito upravlja cijelom ceremonijom. Sve završava u predvečernjim satima, kad cijela mužika zajedno s meštrom u Portu polako ulazi u more svirajući sve dok im voda ne dođe do grla, a glazbala ostanu u podignutim rukama.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
lemax
